Otok Cres dug je 66 kilometara, obilježen strmim krškim liticama, gustim šumama i jednom glavnom prometnicom, državnom cestom D100. Dok središnja luka u gradu Cresu i upečatljiva plaža u Lubenicama privlače većinu sezonskog prometa, pravi karakter otoka krije se u njegovim izoliranim sjevernim šumama i udaljenim južnim poluotocima. Do ovih manje poznatih lokacija dolazi se uskim cestama s jednim trakom i zahtjevnim planinarskim stazama.
01Sjeverni Cres: šuma Tramuntana
Sjeverni dio otoka, poznat kao Tramuntana, oštro se geografski razlikuje od golih, kamenitih krajolika juga. Ovu submediteransku regiju obilježavaju duboke klisure, drevne šume hrasta i kestena te mreža eko-staza. Odustajati od planinarskih staza Tramuntane u korist obalnih šetnica otoka velika je pogreška; sjeverne šumske staze nude daleko bolje, manje gužve iskustvo koje otkriva stvarnu ekološku vrijednost otoka.
Filozići: napušteno selo oživljeno
Nalazi se otprilike 15 kilometara sjeverno od grada Cresa, a selo Filozići leži potpuno izvan glavne ceste D100. Do njega se dolazi skretanjem na usku, djelomično asfaltiranu pristupnu cestu. Prije nekoliko desetljeća ruralna depopulacija gotovo je ispraznila naselje. Danas u njemu živi manje od 20 stalnih stanovnika, ali je razvilo tihu žarišnu točku ekološke umjetnosti.
Posjetitelji koji šetaju kroz Filozići vidjet će kamene kuće isprepletene suvremenim drvenim skulpturama i kamenim kipovima koje su izradili lokalni umjetnici. Selo nema komercijalnu infrastrukturu; nema standardnih suvenirnica ni velikih kafića. Umjesto toga, služi kao polazna točka za planinarenje dublje u šume Tramuntane. Područje je označeno drvenim putokazima s likovima 'Macmalića', mitskih šumskih bića iz lokalnog folklora. Planinari bi trebali sami ponijeti zalihe, jer je najbliža pouzdana trgovina u Belom, nekoliko kilometara dalje.
Kameni labirinti Tramuntane
U blizini sela Beli ekološka inicijativa s početka 2000-ih rezultirala je izgradnjom nekoliko kamenih labirinata skrivenih u šumi. Nisu to labirinti osmišljeni da zbunjuju, nego jednosmjerne šetnice izgrađene od lokalnog vapnenca, namijenjene promatranju prirode i tihom razmišljanju.
Najistaknutiji je labirint Vesna, koji replicira geometriju labirinta u katedrali u Chartresu u Francuskoj. Druga dva, Ishtar i Tara, nalaze se unutar radijusa od 1,5 kilometara. Do njih se dolazi parkiranjem na glavnom parkiralištu u Belom (često 3,00 € do 5,00 € u vrhuncu sezone) i hodanjem označenim eko-stazama, osobito crvenom i plavom stazom. Staze se sastoje od neravnog kamenja i zbijene zemlje. Planinarske cipele su nužne, jer teren nakon ljetnih pljuskova postaje izrazito klizav.
02Udaljene obalne lokacije i skrivene uvale
Dok Valun i Martinšćica imaju široke, pristupačne šljunčane plaže, zapadna i istočna obala otoka skrivaju uvale koje ostaju prazne i u kolovozu. Ta mjesta nemaju sadržaje, pa posjetitelji moraju sami ponijeti svu vodu, hranu i sjenu.
Plaža Sveti Blaž
Sveti Blaž smješten je na zapadnoj obali otoka. Poznat je po čistim bijelim oblucima, prirodnom izvoru slatke vode koji se nalazi izravno na plaži te ruševinama stare kapele i rudnika ugljena.
Do Svetog Blaža ne vodi cesta. Posjetitelji imaju dvije mogućnosti: unajmiti privatni brod ili doći pješice. Vodeni taksi iz grada Cresa obično košta između 50,00 € i 80,00 € u jednom smjeru, ovisno o operateru i cijenama goriva. Alternativa je zahtjevna 10-kilometarska planinarska staza koja kreće od zgrade vodovoda na sjevernom rubu grada Cresa. Staza se penje kroz maslinike, a zatim se strmo spušta prema obali. Hod traje otprilike 2,5 do 3 sata u svakom smjeru. Zbog nedostatka sjene na silasku i strme visinske razlike od 400 metara, ovu rutu ne treba pokušavati u podne. Na plaži nema nikakvih komercijalnih sadržaja; potrebno je najmanje 3 litre vode po osobi.
Uvala Krušćica
Smještena na istočnoj strani otoka, u blizini poluotoka Merag, Krušćica je proglašena posebnim rezervatom biološke raznolikosti. Uvala je snažno zaštićena zbog svog specifičnog morskog okoliša i geoloških formacija.
Do Krušćice kopnom se dolazi vožnjom prema trajektnoj luci Merag (karte za trajekt za standardno vozilo koštaju 18,40 €), skretanjem na grubu zemljanu stazu i parkiranjem na neoznačenoj čistini. Od čistine kamenitim silaskom pješice od 20 minuta dolazi se do vode. Zaljev obilježava mješavina velikih gromada i krupnog šljunka. Budući da je okrenut Velebitskom kanalu, voda je ovdje često nekoliko stupnjeva hladnija nego na zapadnoj strani otoka, a područje je izloženo buri. Odlično je mjesto za ronjenje s disalicom, s visokom prozirnošću i obiljem riba tik uz obalu.
03Južni Cres: divlji krajolici
Kako cesta D100 nastavlja prema jugu, prema mostu koji povezuje Cres sa susjednim otokom Lošinjem, vegetacija se proređuje, a teren postaje oštriji. Ovo područje obilježavaju oštre vapnenačke stijene i otporno grmlje makije.
Vidovići: izolacija na visini
Smješteno na nadmorskoj visini od 280 metara, selo Vidovići nudi jasan pogled preko Jadrana prema istarskom poluotoku i malom, nenaseljenom otočiću Zeči.
Do Vidovića vozači moraju skrenuti s glavne ceste prema Martinšćici, a zatim se snaći na strmoj, vijugavoj sporednoj cesti s nagibom do 12%. Selo je zbijeni sklop tradicionalnih kamenih građevina, od kojih su mnoge napuštene, iako se neke polako obnavljaju kao ljetne kuće bez priključka na mrežu. Vozila se moraju parkirati na ulazu u selo, jer su unutarnji putovi preuski za automobile. Ovdje nema restorana ni trgovina. Glavni razlog posjeta je šetnja grebenskim stazama koje se protežu prema sjeveru do Helma, najvišeg vrha u ovom dijelu otoka. Planinari će često nailaziti na slobodno lutajuće ovce; posjetitelji moraju paziti da se sva drvena vrata duž staza zatvore iza njih kako se stada ne bi raspršila.
Staze Punta Križa i divlje životinje
Najjužniji vrh Cresa je poluotok Punta Križa. Ovo područje odstupa od tipičnog visinskog krša otoka i predstavlja nisko, gusto pošumljen krajolik duboko razveden uskim zaljevima.
Vožnja od grada Cresa do Punte Križe iznosi otprilike 35 kilometara i traje gotovo sat vremena. Posljednjih 15 kilometara vodi uskom cestom na kojoj se dva automobila koja se mimoilaze često moraju svesti na pužnu brzinu kako bi izbjegla oštećenje suhozida.
Punta Križa poznata je po populaciji običnih jelena. Šetnja zemljanim stazama rano ujutro ili kasno navečer jamči susrete s tim životinjama koje se kreću kroz borove šume. Iako kamp Baldarin zauzima jedan od većih zaljeva na kraju ceste, većina uvala poluotoka ostaje potpuno neizgrađena. Obalne staze ovdje su ravne i pogodne za brdski biciklizam, što je velika suprotnost okomitim padovima na sjeveru.
04Snalaženje na Cresu izvan utabanih staza
Istraživanje skrivenih dijelova Cresa zahtijeva logističku pripremu. Otok funkcionira u mnogo sporijem ritmu od kopna, a lokacije izvan utabanih staza tu izolaciju dodatno pojačavaju.
Vožnja i prijevoz
D100 je jedina brza cesta na otoku. Sporedne ceste koje vode do sela poput Filozića, Vidovića ili Ustrina imaju jedan trak, nemaju ograde i često ih prelaze lokalne ovce. Standardna brzina vožnje na tim sporednim cestama rijetko prelazi 40 km/h.
Iznajmljivanje skutera praktična je alternativa za solo putnike ili parove, jer omogućuje lakše parkiranje i snalaženje na uskim stazama. Najam skutera u gradu Cresu ili Martinšćici u prosjeku košta između 35,00 € i 50,00 € dnevno. Međutim, skuteri se ne preporučuju za neasfaltirane zemljane staze koje vode do područja poput Krušćice, gdje duboke kolotečine i rastresit šljunak predstavljaju opasnost za male kotače.
Nabava lokalnih proizvoda
Posjetitelji koji traže autentične lokalne proizvode trebali bi zaobići turističke štandove u luci. Umjesto toga, visokokvalitetne proizvode mogu kupiti izravno od proizvođača u ruralnim selima.
Lokalno proizvedeno ekstra djevičansko maslinovo ulje prodaje se s pragova kuća u manjim naseljima, obično po cijeni između 15,00 € i 20,00 € po litri. Otok je poznat i po ovčjem siru (creski sir), koji je vrlo slan zbog morskih kapi koje prekrivaju pašnjake. Cijele kolute ili komade mogu se kupiti na obiteljskim farmama u selima Orlec ili Loznati, po cijeni od 25,00 € do 30,00 € po kilogramu. Kupnja izravno s ovih ruralnih imanja jamči svjež proizvod i izravno podupire poljoprivrednu ekonomiju otoka.
